Rođen je 1896. godine u mestu Tanšbraj, Orn (Tichenbray, Orne) u Normandiji. Studirao je medicinu i psihijatriju. Za vreme I svetskog rata, od 1916. radio je u vojnom neuropsihijatrijskom centru u Sen Dizjeu (Saint-Dizier), gde se susreće sa psihičkim poremećajima i upoznaje sa psihijatrijskom praksom, a posebno, preko knjiga doktora Režisa (Emmanuel Jean-Baptiste Joseph Régis) i doktora Babinskog (Joseph Jules François Félix Babinski), i sa Frojdovom (Sigmund Freud) psihoanalizom i metodom “slobodnih asocijacija” koju pokušava da primeni na obolelim vojnicima. U vojnoj bolnici u Nantu (Nantes) upoznaje Žaka Vašea (Jacques Vaché), mladića poremećenog uma, čiji anti-društveni stavovi i prezir prema etabliranoj umetničkoj tradiciji snažno utiču na Bretona. Breton izjavljuje u prvom manifestu nadrealizma “Vaše je nadrealista u meni”. Sa Sigmundom Frojdom se upoznaje u Beču 1921.
Zajedno sa Lujom Aragonom (Louis Aragonom) i Filipom Supoom (Philippe Soupault) osniva časopis Literatura (Litterature), 1919. godine. Kada se dadaistički pokret premešta u Pariz sa Tristanom Carom (Tristan Tzara) i Fransisom Pikabiom (Francis Picabia), Breton mu se pridružuje i časopis Literatura postaje njegovo glasilo. Međutim, vrlo brzo se odvaj od dadaizma i oko sebe okuplja nekoliko istomišljenika: Pola Elijara, Benžamena Perea, Luja Aragona, Filipa Supoa, Robera Desnosa. Sa njima organizuje seanse automatskog govora i budnih snova koje posmatra kao neku vrstu medijuma za istraživanje podsvesnog. U saradnji sa Supoom piše prvi automatski tekst Magnetska polja (Les Champs magnetiques) 1920, i objavljuje ga u časopisu Literatura.
Ženi se sa Simone Kahn 1921. godine. Sledeće godine oni se sele u ulicu Fontaine, broj 42 u Parizu, u stan koji će udomiti Bretonovu kolekciju od 5300 predmeta: slika crteža, skulptura, fotografija, knjiga, kataloga, časopisa, manuskripta i radova popularne umetnosti i umetnosti iz prekookeanije.
Godine 1924. objavljuje Nadrealistički manifest kojim formalno otpočinje nadrealistički pokret. Piše niz automatskih tekstova i pesama kao primer metode automatskog pisanja. Krajem godine osniva časopis Nadrealistička revolucija (La revolution surrealiste). Bretonu se pridružuju: Philippe Soupault, Louis Aragon, Paul Éluard, René Crevel, Michel Leiris, Benjamin Péret, Antonin Artaud, i Robert Desnos.
Izlazi Bretonov najpoznatiji roman Nadja, 1928. godine. Ovaj roman je najpoznatiji i najbolji primer nadrealističkog romana. Bogato je ilustrovan nadrealističkim crtežima i fotografijama.
Pridružuje se Fracuskoj komunistićkoj partiji 1927. godine u želji da poveže psihoanalizu i marksizam. Tu težnju izražava u Drugom manifestu nadrealizma 1929. godine. Tekst Spojeni sudovi (1932) pokušaj je spajanja istraživanja nesvesnog sa društvenim angažmanom. Međutim, Breton nije mogao da prihvati podređivanje poetskog stvaranja ideološkim ciljevina, i napušta partiju 1935. Godine i žestoko kritikuje socijalistički realizam. Svojim idejama ostaje veran i kada se nadrealistički pokret cepa i kada se deo nadrealista na čelu sa Aragonom priklanja partijskim zahtevima.
Godine 1938. prihvata zaduženje od Francuske vlade i putuje u Meksiko. Na tamošnjem univerzitetu Breton učestvuje na konferenciji o nadrealizmu. U Meksiku upoznaje Trockog sa kojim piše Manifest za nezavisnu revolucionarnu umetnost (Manifesto for an Independent Revolutionary Art / Pour un art revolutionnair independent), koji potpisuju Breton i Diego Rivera.
Na početku II svetskog rata Breton je ponovo u medicinskoj službi. Nakon ocene Višijeve vlade da su njegovi spisi „veoma loši za nacionalnu revoluciju“ Breton beži u SAD. Na Univerzitetu Jel 1942. godine organizuje izložbu nadrealista. Sa Marselom Dišanom nastavlja intenzivnu nadrealističku delatnost. Plod te delatnosti je i hermetički poetski roman Tajna XVII (1947), neka vrsta sume njegovog životnog i stvaralačkog iskustva.
Po završetku rata vraća se u Pariz, gde pokušava da obnovi nadrealistički pokret.