Kada se govori o automatskom postupku koji nadrealisti primenjuju u svom stvaralaštvu, a posebno u vizuelnim umetnostima, Vane Bor smatra da u fotogramu ima premalo prostora za čisti psihički automatizam, ali da poneki može da nastane pod ograničenom kontrolom uma.
Vane Bor fotograme realizuje 1928. godine, a postupak sam objašnjava: „Umesto da namerno na foto-papiru uređujem razne predmete, čekićem sam malu staklenu bocu razbio direktno na papiru i bez ikakvih promena to sam izložio osvetljenju.
Rezultat je, dakle, nastao slučajno, a ne namerno. Sigurno da postoje i mnoge druge mogućnosti da se naprave takvi „slučajni fotogrami“ – svi oni mogli bi se označiti kao „kvazi-automatski“.
Kod mojih ranih fotograma osobito me zanimalo ophođenje s objektima. Trebalo je da istupe jasno, ali su uvek uz bilo koji način bili deformisani: boca je bila razbijena, kanap je bio zapleten u dva slobodna čvora (oba motiva su bila reprodukovana u almanahu Nemoguće, 1930. godine), flis-papir je bio tanano zgužvan – ovu tehniku takođe sam primenjivao slikarstvu, 1929. godine. Takođe sam dopunski često pokušavao da izazovem noćni ili kosmički utisak.“